Nacionalni park Purnululu je nacionalni park koji se nalazi na visoravni Kimberly (Australija) (Zapadna Australija), a najbliži gradovi su mu Kununurra na sjeveru i Halls Creek na jugu.
Na njegovoj površini od 23.972 km² i prosječnoj nadmorskoj visini do 578 metara, smještene su planine Bungle Bungle koje se sastoje od kvarcnih sedimentnih stijena iz Devona (prije oko 375 do 350 milijuna godina) koje su domoroci Kija zvali Purnululu ("pješčenjak" ili "plast sijena"), po čemu je park i dobio ime. Ove stijene su u razdoblju od 20 milijuna godina erodirale u niz kupastih stijena u obliku košnica čije su litice išarane tamnim horizontalnim linijama cijanobakterijskim naslagama (jednostanični organizam koji obavlja fotosintezu). Bakterije su naime ostale fosilizirane u crvenkastim slojevima gline, s velikom koncentracijom oksidiranog željeza, koja se prebrzo sušila dok bi se bakterije skupljale na vlažnoj površini. Ovaj jedinstveni kupasti krš svoj izgled duguje zajedničkim djelovanjem više geoloških, bioloških i klimatskih pojava.
Zbog toga je Nacionalni park Purnululu osnovan 1987. godine, a 2003. godine je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji.

Nacionalni park Uluṟu-Kata Tjuṯa je nacionalni park u Sjevernom teritoriju Australije, 1431 km južno od Darwina, koji je 1987. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji.

                                                  Karta Nacionalnog parka Uluru Kata Tjuta

Park je osnovan 1987. godine na površini od 1326 km², a čine ga najveći megalit na svijetu, Uluru) (ranije poznat kao Ayers Rock) i veća skupina manjih (36), Kata Tjuta (ranije Planina Olga), po kojima je park i dobio ime. Ove stijene tvore sustava vjerovanja jednih od najstarijih ljudskih društava. Tako velika skupina plemena koja žive u okolici vjeruju u Tjukurpa, vjersko tumačenje ovog krajolika, njegove flore i faune i prirodnih fenomena kao djelo božanskih predaka i njihovih putovanja, te predstavlja njihovu neotuđivu baštinu.
U oskudnoj vegetaciji parka obitava 22 vrste autohtonih sisavaca, kao što su: dingo, crveni klokan, skočimiš, nekoliko vrsta šišmiša i dr., ali i nekoliko uvedenih vrsta kao što su: deva, lisica, domaći miš i poljski zec. Zabilježeno je također više od 150 vrsta ptica, te svih 5 vrsta australskih reptila.
Upravljanje parkom je povjereno narodu Anangu (skupni naziv više grupa Aboridžina koji nastanjuju šire područje tog dijela Australije), pa je tako zabranjen pristup i fotografiranje njihovih svetih mjesta na i oko Urulua. Time se kretanje turista ograničava na područje jednog puta oko Urulua, neke odabrane spilje i uspon na vrh. Na velikom dijelu ceste parkiranje je zabranjeno, tako da se promatranje ograničava samo na mjesta koja su označena za parkiranje. Pravila ponašanja za turiste su vrlo restriktivna, a nepridržavanje se kažnjava visokim novčanim kaznama. Tako se zabranjuje znanstveno istraživanje, uzimanje materijala s tla, okupljanje u grupe veće od 15 osoba, ulazak na zabranjena ili ograničena područja i čitav niz drugih aktivnosti. Najvažnije turističko naselje je Yulara.

                                                                                 Kata Tjuta
 

                                                                                   Uluru

Riversleigh je područje od 100 km² na sjeverozapadu australske pokrajine Queensland koje je najpoznatije po mnogim fosilima drevnih sisavaca, ptica i reptila iz oligocena i miocena. Ovi fosili su iznimno rijetki primjerci fosila u mekanom slatkovodnom vapnencu koji nije prešan, te su zadržali svoje točne dimenzije. Ovaj lokalitet je nezaobilazan u istraživanju razvoja australskih životinja tijekom kenozoika (posljednjih 65 milijuna godina). Zbog toga je ovo područje upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji, ali i na popis australske prirodne baštine, kao dio Nacionalnog parka Boodjamulla, 1994. godine.

                                                          Zgrada u Riversleighu (2011.)

                                                           Životinjski otisci zaštićeni u zgradi

Naracoorte je naselje na sjeverozapadu australske pokrajine Južna Australija (Federalna pokrajina Barker), oko 336 km jugositočno od Adelaidea i 100 km sjeverno od Planine Gambier, na Autoputu Riddoch (A66). God. 2006., imalo je 4.888 stanovnika.

Naracoorte je najpoznatije po Špiljama Naracoortea koje su nacionalni park od 3,05 km² u kojem se nalazi 26 špilja u kojima je pronađena velika kolekcija fosila drevnih sisavaca, ptica i reptila iz oligocena i miocena. Naime, ove životinje su često upadale u ove otvore i kako nisu mogle izaći ugibale su tvoreći neobične skupine kostiju. Njihovi fosili su sačuvani tako što se erozijom tlo presulo preko njihovih kostiju, na nekim mjestima i do 20 metara visine. Ovaj lokalitet je nezaobilazan u istraživanju razvoja australskih životinja tijekom kenozoika (posljednjih 65 milijuna godina). Zbog toga je ovo područje, zajedno s vapnenačkim fosilima u Riversleighu, upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji 1994. godine.
Danas su pretvorene u najmoderniji paleontološki muzej s mnogo atraktivnih izložaka i multimedijalnih postava, te s auto kampom i spavaonicama za grupne obilaske.

U zaštićenom području uz obalu nalazi se velik dio tropskih kišnih šuma koje postoje još samo u Australiji. Tipični predstavnici faune su klokani penjaši, tajpani ( zmije ) i još neke vrste tobolčara.

Vlažni tropi Queenslanda je tropska kišna šuma koja prekriva oko 8.940 km² duž sjeveroistočnog dijela Velikog razvodnog gorja, koji pripada australijskoj pokrajini Queensland, od grada Townsvillea do Cooktowna, paralelno s Velikim koraljnim grebenom. U ovom području nalazi se šest nacionalnih parkova (ali i više od 700 zaštićenih lokaliteta od kojih su neki u privatnom vlasništvu) koji su 1988. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji kao jedinstven lokalitet koji pruža uvid u ekološki i evolucijski razvoj australske flore i faune u posljednjih 415 milijuna godina. Na ovom području je došlo do miješanja flore i faune dva kontinenta, Australije i Azije, prije 15 milijuna godina kada su se ova dva kontinenta sudarila. Odavde potječu sve vrste australskih tobolčara i ptica pjevica, o čemu svjedoči sličnost aktualnih životinja iz ovih šuma s fosilnim ostacima pronađenima u Riversleighu (još jedna svjetska baština australije).

U ovom području, u njegovih 13 vrsta kišnih šuma i 29 vrsta šuma mangrova, što je više nego bilo gdje drugo u Australiji, obitava 390 rijetkih biljaka od kojih su 74 vrste ugrožene, a 85 ih je endema koji rastu samo u ovom području. Tu također obitava veliki broj tobolčara, glodavaca i šišmiša, od kojih je devet endemskih vrsta kao što su: četiri vrste prstenorepih oposuma, dvije vrste klokana penjača, i najmanji tobolčar, Muskatni štakor-klokan, ali i maleni tobolčar-mesožder Antechinus godmani.

Smještaj : sjeverna Australija, Northern Territory
Površina : 17 553 km²

Nacionalni park Kakadu obuhvata veliki dio Arnhemove Zemlje kojoj pripadaju pješčani masivi, brežuljci, vlažna područja i obalne lagune. Uz valabije ( vrsta klokana ), aligatore i dinge tu žive i mnogobrojne vodene ptice. Crteži na stijenama i arheološki nalazi pokazuju da su prastanovnici ( aborigini ) tu živjeli još prije 30 000 godina.

 

Nacionalni park osnovan 1979. danas zauzima područje veličine od oko 20 000 kvadratnih kilometara.
U tom području, od spektakularnih strmih obala i erozijom odlomljenih stijena do unutrašnjosti poluotoka Arnhemlanda, nižu se močvare mangrove, područja dina, savane, šume eukaliptusa i povremena močvarna jezera nazvana billabongs. Raznolikost prirodnih životnih prostora odražava se u bogatstvu vrsta tropskih krajolika. U nacionalnom parku živi trećina svih australskih vrsta ptica, četvrtina ribljih vrsta na kontinentu te oko 4000 vrsta kukaca. Ekološku su ravnotežu desetljećima ugrožavala stada bivola. U međuvremenu su bivoli potomci životinja koje su u 19 st. doveli doseljenici iz Indonezije, gotovo istrijebljeni.

Kroz park, gotovo u cijelosti, prolazi velika tropska rijeka South Aligator River,koja je dom velike populacije krokodila. Dvije različite vrste krokodila obitavaju ovdje, Johnstonovi krokodili, koji žive u slatkoj vodi i uglavnom se hrane ribom i estuarijski krokodili koji su potpuno različiti. Ova su stvorenja najveći gmazovi na svijetu, a sposobna su živjeti i u slatkoj i u slanoj vodi. Znaju doseći duljinu od 6 m, i mogu biti izuzetno opasni.
Divljina Kakadu je zemlja Gaguđua, aboridžinskog naroda po kome je nacionalni park i dobio ime (nazvan je po pogrešnom izgovoru naziva za aboridžinski jezik Gagadžu ). Njihovi su preci došli iz jugoistočne Azije prije najmanje 40 000 godina, vjerovatno kopnenim putem jer je tokom ledenog doba nivo morao bio niži.
Slikarije na stijenama, nastale tokom posljednjih 18 00 godina na mnogim mjestima parka, podsjećaju na kulturu australskih prastanovnika.

 
Prije oko tisuću godina u Kakaduu su se oblikovale močvare natopljene slatkom vodom. Uz ribe slikari tog doba slikali su dugovrate kornjače, dugonoge guske i žene koje prelaze preko močvare na splavovima koje odguruju motkama.

Iz kultnog serijala putopisa “Idemo na put” bivšeg HRT-ovog novinara Gorana Milića donosimo svih 6 nezaboravnih epizoda iz daleke Australije:

EPIZODA 1: U prvoj od šest emisija iz Australije Goran Milić opisuje ozračje nakon katastrofalnih požara i poplava, proglašenih najvećom katastrofom u povijesti te zemlje.
Kako sjeverni vjetar iz pustinje širi požar? Što gradonačelnik Melbournea hvali, a što kritizira u svom gradu? Zašto je Australija, prema mišljenju svjetskog putnika HTV-a Gorana Milića, najsretnija zemlja svijeta?


EPIZODA 2: U drugoj emisiji o Australiji Goran Milić nas vodi u Melbourne gdje ga je primio gradonačelnik koji je tom prigodom istaknuo hrvatsku zastavu i svezao hrvatsku kravatu. O Hrvatima prve i druge generacije: otac je bio radnik na traci u Fordu, a sin je sada predsjednik uprave Forda za cijelu Australiju i Novi Zeland. Kako živi boljestojeća australska obitelj anglosaksonskih korijena? A kako se živjelo u gradu kopača zlata sredinom 19. stoljeca?




EPIZODA 3: U trećoj emisiji o Australiji Goran Milić upoznaje bogatije Australce koji govore o odnosima u tradicionalnoj anglosaksonskoj obitelji. Susreti s klokanima, koalama, pregled otrovnih zmija i kukaca te lov na bizone koji su postali pošast na sjeveru zemlje. Vrhunski gastronom pripremio je nasoj TV ekipi odrezak od krokodila. Kako je Milić prosao na alkotestu kad ga je zaustavila prometna policija? Konobari u Australiji pohađaju tečajeve za “odgovorno posluživanje alkoholnih pića”. Kako je Hrvat,  sin radnika Forda, postao direktor Forda za cijelu Australiju?


EPIZODA 4: U četvrtoj epizodi iz Australije Goran Milić nam prikazuje malu obiteljsku farmu od 12 ha koju vodi zanimljivi bračni par. Suprug je pravnik u općini, supruga je urednica lokalnog lista, a stignu bez zapošljavanja radnika obrađivati zemlju, čuvati 150 ovaca i 50 krava i ljetovati šest tjedana godišnje!
U posjetu Muzeju suvremene umjetnosti u Brisbaneu i galeriji slikara Charlesa Billicha u Sydneyu.
Hrvatski građevinari u Australiji grade poslovne prostore od 400.000 cetvornih metara, ali se više boje ekologa i guštera nego globalne krize. Fascinantno jednostavna životna filozofija 11-godišnje Australke – zašto se neće drogirati ni pušiti, zašto je prepisivanje zadaće za australsku djecu neprihvatljivo.


EPIZODA 5: Kroz Brisbane nas je provela bivša gradonačelnica, institucija ovoga grada, Sallyann Atkinson. Ovamo su dolazili kažnjenici iz Engleske i nije im bilo lako. Na zastavi grada je omča za vjesanje, što je bila kazna za neposluh. Kad ste umirovljenik, igrate golf besplatno, kad niste, plaćate sedam kuna za 18 rupa.
A kako se igra kriket? Ni australski nogomet nije isti kao američki.
Ribarnica u Sydneyu. Ribe kao u priči, ali zbog strogih zakona s broda se kupuje samo s licencom, dok sve ostalo mora na burzu.


EPIZODA 6: Gledamo posljednju epizodu o Australiji. Jesu li Aboridžini izmislili kravatu prije Hrvata? Premda ima samo četvrtinu aboridžinske krvi, jedan se mladić drži svih običaja prvih ljudi koji su nastanjivali Australiju. Ekipa HTV-a provela je i tri dana na kiši, u području velikih poplava. Kamo su nestala etnička imena nogometnih klubova, zasto više nema mnogobrojnih NK Croatia? Posjetili smo i vinariju Gibson koja miješa vino s medom. Kako se priprema biftek od 100 dolara, a kako glasoviti gastronom Denis Valčić peče meso klokana koje je pet puta jeftinije? Zašto je australsko pravosuđe toliko učinkovito, i na kraju, koje probleme i slabosti sustava Australci vide u svojoj zemlji?