U more se površinski odvodnjava 35% površine, trećina u slane zavale bez otjecanja, a na trećini teritorija nema ni povremenih vodenih tokova. Na Sjeveru rijeke imaju vrlo nejednakomjerne protoke, u kišnom su razdoblju velika područja oko njih poplavljena. S Velikoga razvodnoga gorja teku kratke i strme rijeke prema moru (slapovi i brzaci), a na unutrašnjoj strani gorja u Velikoj arteškoj zavali rijeke se slijevaju prema slanom jezeru Eyre; najveće su Diamantina ( 800 km) i Cooper Creek (1420 km). U zavali Murraya Na jugu teče najveća australska rijeka Murray (2589 km) s pritocima Darlingom (2739 km) i Murrumbidgeeom ( 2539 km).

Za opskrbu vodom u unutrašnjosti sudbonosno značenje ima arteška voda. Skuplja se više od 20 udubljenja, najviše je ima u Velikoj arteškoj zavali, gdje je dokučiva na površini većoj od 1,75 mil. km² . Arteška voda u tlu nalazi se pod hidrostatskim tlakom i izbija na površinu u arteškim bunarima, a da se ne mora crpsti. Rezerve se obnavljaju padalinskom vodom u vlažnijim visočjima, pogotovo u Velikom razvodnom gorju, gdje na površinu izbijaju zdjelasto savijeni pješčani slojevi. Voda izbija iz dubine 10-2300 m i samo u Velikoj arteškoj zavali ima oko 3000 bunara s više od 1,5 mil. m³ vode dnevno. Arteška voda više je ili manje slana i nije pogodna ni za opskrbu stanovništva ni za umjetno natapanje, ali zato omogućuje ispašu ovaca u inače suhoj unutračnjosti. U unutrašnjosti Australije brojna su slana jezera, u većem dijelu godine posve isušena. Najveća su Eyre (9300 km²), koje je za visoka vodostaja duboko do 20 m, Torrensovo (5900 km²) i Gairdnerovo (4760 km²).

Cestovni promet
Australija ima 895.030 km cesta (39% asfaltiranih), od toga 1100 km autocesta. Cestovna mreža vrlo očito upućuje na australsku kolonijalnu prošlost, pa se ceste iz gradova na obali radijalno šire prema kasnije naseljenom zaleđu; transkontinentalne pak prometnice izgrađene su za vrijeme i nakon 2. svjetskog rata. Cestovna je mreža gusta samo u Viktoriji,Novom Južnom Walesu i u jugoistočnom dijelu Queenslanda, a drugdje je vrlo rijetka.

Željeznički promet
Australija ima 35.780 km državnih željezničkih pruga s različitim razmacima među tračnicama (1067 mm, 1435 mm i 1600mm ) i brojne kraće privatne pruge za prijevoz ruda. Željeznicama upravlja šest poduzeća u vlasništvu saveznih država, a o onima koje prolaze kroz više saveznih država vode brigu Australske nacionalne željeznice. Najpoznatija željeznička pruga jest Indian Pacific Express između Sydneya i Pertha (4350 km, otvorena 1970.). Na njoj je na ravnjaku Nullarboru najduža posve ravna dionica na svijetu (530 km).

Brodski promet
Australska trgovačka mornarica ima 48 brodova ukupne nosivosti 2,03 mil. t. Najvažnije su luke Sydney,Newcastle, Melbourne, Geelong, Fremantle, Port Hedland, Gladsone i Brisbane.

Zračni promet
Postoji 400 zračnih luka s redovitim putničkim prometom. Najveći su međunarodni aerodromi Sydney, Melbourne, Brisbane, Perth, Adelaide, Cairns i Hobart. Najveći su zračni prijevoznici Qantas Airways ( od 1995. u privatnom vlasništvu), Virgin Blue, Regional Express, Skywest, Air North i dr.

Australija je, slično kao i SAD, klasična zemlja useljavanja. Starosjedioce su doseljenici potisnuli u negostoljubivu unutrašnjost. Do kraja Drugog svjetskog rata bilo je 90% doseljenika iz Velike Britanije, poslije su do 1970. prevladavali useljenici iz Srednje i Istočne Europe, Italije i Grčke, koji su se zapošljavali prije svega u sve jačoj industriji. Od 1965. do 1975. doselilo se mnogo ljudi s Bliskoga istoka i iz Indije, a kada je poslije 1973. napuštena politika "bijele Australije" počeli su prevladavati useljenici iz Oceanije, Jugoistočne Azije i Kine. Nakon 1945. ukupno se doselilo 4,75 milijuna ljudi. Godine 1996. bilo je 4,67 milijuna Australaca (26,1%) rođenih u inozemstvu, od toga 1,12 milijuna u Velikoj Britaniji (6,3%), 1.16 milijuna na europskom kontinentu (6,5%), 796.000 u Aziji i 291.000 na Novom Zelandu.
Prema "Zakonu o useljavanju" (1986.), Australija je 1996. prihvatila 97.000 useljenika, a prednost imaju članovi obitelji već doseljenih, poduzetnici te oni deficitarnih zanimanja. Većinu stanovništva čine Europljani (93%), Azijci (5%) te Aboridžini (2%). U svakodnevnom životu većina stanovništva govori engleski (75%), zatim talijanski (367.000), kineski (324.000), grčki (259.000), arapski (162.000), vijetnamski (134.000), njemački (97.000), španjolski (87.000), makedonski (68.000), hrvatski (67.000), filipinske jezike (67.000), poljski (61.000).

Australija je u prosjeku najrjeđe naseljen kontinent (2,5 st./km) i s vrlo nejednakomjernim rasporedom naseljenosti. Dvije trećine stanovništva živi na jugoistoku (Novi Južni Wales, Victoria i Južna Australija, preostali u gradovima na istočnoj obali Queenslanda i u široj okolici Pertha na zapadu zemlje. Unutrašnjost je jako rijetko naseljena, s iznimkom rudarskih gradova i velikih stočarskih farmi. Prostrani pustinjski predjeli posve su nenaseljni. Australija je visko urbanizirana zemlja, pa 86% stanovništva živi u gradovima. Veliki gradovi na jugoistoku su tradicionalni cilj većine useljenika, a u pet najvećih gradova živi 60% Australaca, većinom u prigradskim naseljima koja naglo rastu.

U starom i srednjem vijeku za Australiju se u Europi nije znalo, ali se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje bi "održavalo ravnotežu" između kopna i mora na Zemlji. Njega su srednjovjekovni geografi nazivali "Nepoznata južna zemlja" (Terra australis incognita). Otuda ime Australija koje se javlja prvi put u XVI. stoljeću. Nesumnjivo je da su u nju prije Europljana dolazili Indonežani. Do sjevernih obala prvi su od Europljana doprli Portugalci i Španjolci. Portugalac Luis Vaes de Torres je oko 1588. godine prošao kroz morski prolaz između otoka Nove Gvineje i poluotoka York, danas zvan Torresov prolaz. S većim istraživanjima obala Australije započeli su od 1605. do 1606. Nizozemci čiji je moreplovac Abel Janssen Tasman, oplovljavajući je sa sjevera, zapada i juga, dospio na otok za koji je smatrao da je "Terra Incognita". Taj je otok po njemu dobio ime Tasmanija.

Nizozemci se, imajući u posjedu bogata indonežanska otočja, nisu osobito zanimali za ekonomsko iskorištavanje relativno neplodne i gotovo bezvodne Australije. Tek ju je britanski moreplovac James Cook podrobnije istražio. Zadatak njegove ekspedicije bio je da se otkrije putanja planete Venere. Vršio je istraživanja od 1768. do 1789., a godinu dana po završetku te ekspedicije poginuo je na Havajima od strane domorodaca. Cook i njegova flota uplovili su 24. travnja 1770. u Botany Bay (Zaljev bilja), mjesto budućeg grada Sydneya i time je otkrivena istočna obala Australije. Iste godine Cook je Australiju proglasio britanskim kolonijalnim posjedom.

Australija je isprva služila kao zemlja za progon britanskih kažnjenika. 26. siječnja 1788. u Botany Bay uplovljava flota od 11 brodova pod zapovjedništvom Arthura Phillipa (290 mornara i redarstvenika, 770 kažnjenika, među kojima 197 žena), a ubrzo uspostavlja i prvo stalno naselje Europljana, Port Jackson, danas grad Sydney, nešto sjevernije od mjesta Cookovog sidrišta. Računa se da je u prvih 80 godina u Australiju bilo dopremljeno oko 170.000 kažnjenika. Kažnjenici su stvorili temelje suvremene Australije, krčili su šume, gradili ceste, dopremali europske biljke (pšenicu, kukuruz i dr.) i životinje (ovce, goveda, konje).

Krajem 18. stoljeća i početkom 19. u Australiju se doseljavaju kolonisti iz Europe, posebice iz Velike Britanije. Sve do sredine 19. stoljeća useljavanje je bilo sporo, ali sve veći porast ekonomske aktivnosti u Australiji i gospodarske krize u Europi koje su mnoge radnike ostavljale bez posla doprinijeli su bržem naseljavanju zemlje. Transport zatvorenika u Australiju ukinut je 1840. Pronalazak zlata u današnjoj saveznoj državi Victorija potaknuo je veliku imigraciju slobodnih kolonista u Australiju. U doba zlatne groznice od 1850. do 1860. broj stanovnika povećao se sa 437.000 na 1.146.000. Mnogi lovci na sreću nisu našli zlato, ali su ostali u Australiji i pretvorili se u rudare, ovčare, ratare.
Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom 19. stoljeća britanska kolonijalna vlast proširila se na cijeli kontinent. U to vrijeme formiraju se mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani Velike Britanije, odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje – australsko kopno bilo je uglavnom pošteđeno ratnih djelovanja, iako su Japanci 1942. bombardirali Darwin na sjeveru zemlje. Australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, te protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi.

Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti preko Indonezijskog otočja došli iz Azije. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domoroci imali zaseban razvojni put te sačuvali kulturu kamenog doba. Aboridžini imaju osobine ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom. Koža im je tamno smeđa, a imaju bujnu kosu i bradu. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su im Koplje i bumerang – neobično drvo za bacanje koje se u letu, ako pogriješi cilj, vraća u ruku bacaća.Poznat je njihov narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. Nemaju odjeće.

Među domorocima razvijeno je više jezika pa se međusobno ne razumiju. Vjeruju u nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana potisnuti su u suhu unutrašnjost i na sjever, u rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao. Uzroci gotovo potpunog uništenja bili su sukobi s došljacima, alkohol i zarazne bolesti, te opijum što je došao s prvim Kinezima. Početkom 20. stoljeća gospodarski razvijena Australija mijenja odnos prema domorocima, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od 1967. godine postali su ravnopravni građani, vraća im se tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihove kulture i tradicije, kroz državne medije: televizija i radio.

Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija tri boje:crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbol Sunca.

Australija je bila prvo naseljena od starosjedilaca (Aboridžina) koji su prema zadnjim arheološkim iskapanjima nastanili ovaj kontinet prije 40.000 godina. Oni su živjeli nomadskim životom, i živjeli su bez stalnih nastamba a poljoprivreda nije bila razvijena pa prema tome njihovi brojevi su bili remma mali. Prema nekim procijenama vrijeme dolaska bijelih doseljenika 1788. bilo oko 300.000, a prema popisu iz 2006. ima ih 517.200, a mala manjina sačuvalo svoje jezike i svoje običaje. Velika većina danas živi na dnu društvene ljestvice, a najveći su problemi siromaštvo, nizak stupanj obrazovanja i slabo zdravstveno stanje (raširen alkoholizam). Australsko državljanstvo dobili su tek 1967. Još od 1930. Aboridžine se pokušavalo prvo istrijebiti, potom su se vršile nasilne integracije otimanjem djece, ili satjerivanja u rezervate. Kasniji pokušaji integracije u australsko društvo prošle su većinom neuspješno. Tek su se 1976. zakonom potvrdila prava starosjedilaca na zemlju i dio nekadašnjih plemenskih teritorija vratio pojedinim plemenima tek u kasnim 1990-tim gdje zemljište nije bilo iznajmljeno farmerima ili u privatnim rukama (tj. u rukama federalne vlade ili savezne države). No prilikom predaje zemlje aboridžini nisu postali vlasnici zemlje već njezini pazitelji, tako da nisu sposobni ostvariti svoju ekonomsku samostalnost. Prema statistikama državnog zavoda, mnogi Aboridžini imaju partnere koji nisu Aboridžini, tako da su većina u mješanim brakovima (69% prema popisu iz 2001, 64% prema popisu iz 1996, 51% u 1991 i 46% u 1986.). Zbog nedostatka pisanih dokumentata, knjiga novina a i slabe pismenosti, aboridžinski jezici nestaju i tako da ce u skoro vrijeme ti jezici će nestati, a sa tim i njihova kultura. Prema nekim procijenama kada su Australiju kolonizirali Englezi bilo je oko 250 jezika, a sada ovaj broj se sveo na 20, dok prema popisu stanovništva iz 2001. godine 11.1% ljudi aboriđžinskog prodrijetla govori svojim jezicima preko pet godina starosti, dok je taj broj pao na 9.2%, 2006. godine. Prem podatcima iz popisa stavnovništva iz 2011. ovaj broj se popravio na 12%. Pet vodećih aboridžinskih jezika su: kreol iz tjesnaca torres, arrernte, djambarrpuyngu, pitjantjatjara i warlpiri.

Australija se proteže od 10° do 45° južne geografske širine (računajući i Tasmaniju) i 113° i 152° istočne geografske dužine. Čitavom svojom površinom nalazi se na južnoj zemljinoj polutci. Obuhvaća kopno Australiju i otok Tasmaniju te mnoge male otoke oko kopna. S tri strane Australiju okružuju velike površine Tihog (na istoku) i Indijskog oceana (na jugu i zapadu). Samo je na sjevernoj strani nizovima otoka donekle povezana sa Azijom. Zbog te prirodne izolacije, tj. udaljenosti od drugih kontinenata geografski položaj Australije se često karakterizira kao nepovoljan, međutim baš zbog toga su se u Australiji razvile posebne biljne i životinjske vrste. Dužina obale Australije zajedno sa svim otocima iznosi 36.735 km. Površinom je malo manja od Brazila, i 136 puta veća od Hrvatske, a njena površina pokrivala bi 3/4 Europe.

Australija je država koja zauzima kontinent Australiju, otok Tasmaniju i brojne manje otoke u Indijskom i Tihom oceanu na Zemljinoj južnoj polutki. Susjedne države su Indonezija, Istočni Timor i Papua Nova Gvineja na sjeveru, Solomonski otoci, Vanuatu i Nova Kaledonija na sjeveroistoku te Novi Zeland na jugoistoku.

Australski domoroci Aboridžini su nastanjivali kontinent najmanje 40 000 godina prije dolaska Europljana. Nizozemci su otkrili Australiju 1606., a Velika Britanija ju je prisvojila 1770. Godine 1778. osnovana je kolonija Novi Južni Wales koja je isprva služila kao kažnjenička kolonija.

Šest australskih kolonija se 1. siječnja 1901. ujedinilo u federaciju i tako je stvoren Australski savez. Otada je Australija zadržala liberalnodemokratsko političko uređenje te je ostala dijelom Commonwealtha. Do danas je broj stanovnika narastao na gotovo 22 milijuna, a više od 60% stanovništva je koncentrirano u obalnim gradovima od kojih su najveći Sydney, Melbourne, Brisbane, Perth i Adelaide. Glavni grad je Canberra, koja se nalazi u Teritoriju australskoga glavnog grada. Australija je trinaesto najveće gospodarstvo na svijetu, a zauzima visoko mjesto u mnogim istraživanjima kvalitete života kao što su indeks ljudskog razvoja, zdravstvena skrb, očekivani životni vijek, javno obrazovanje, gospodarske slobode i zaštita građanskih sloboda u političkih prava.